Ništa ne boli više nego kada te proglase školskom fuficom i jos ti se svi SMIJU IZA LEĐA. No Tanja i njezine frendice odlucile su zajednicki pobjediti zle jezike...
Želim svoju ružno iskustvo podijeliti sa svim tinejdzerima i ohrabriti ih da ne dopuste nikome da gazi njihovu osobnost niti ih vrijeđa.
Naime, dogodilo se to prosle godine, išla sam tada u 3.srednje.
Moja je škola bila jedna od boljih u gradu, a pohađala su je djeca imućnih roditelja.
Dakako, i ja sam bila jedna od dobrostojecih cura u skoli, odjevala sam se po posljednjoj modi.
Gdje god bih se pojavila, svi bi me odmah primjetili sto, naravno, nije bilo teško jer sam bila nadprosjecne visine i dobre građe tijela.
Cure su mi zavidjele na izgledu.
Otkad sam krenula u srednju skolu, postala sam meta mnogih skolskih zavodnika.
No ja sam odolijevala svim njihovim napadima.
Bahato su mi prilazili i ocekivali da cu pasti na koljena, sto nije dolazilo u obzir.
Na mene se tako namjerio i najpopularniji decko u skoli Ivan.
Moram priznati, bio je zgodan, trenirao je hokej, bio je na pragu da uđe u prvu momcad, i nije bilo napuhanijeg tipa od njega.
Bio je stariji godinu dana, a ponasao se kao da je car u nasoj skoli.
Oko sebe je imao nekoliko "podanika" koji su ga slijepo slusali.
Cijelo to drustvo mijenjalo je cure kao carape, a one su doslovce trcale za njima.
Bilo mi je mucno gledati te "fufice" koje bi dolazile u skolu, ne zato da bi nesto naucile i druzile se s frendicama, nego zato da bi postale njihove cure za zabavu.
I Ivan je bas mene uzeo na zub.
Mozda zato sto sam bila od rijetkih cura koje su bile imune na njega i njegovu ekipu.
Prvo mi je poslao zahtjev za prijateljstvo na fejsu, koji sam ignorisala.
Odmah drugi dan prisao mi je na hodniku i pitao me zelim li s njim poslije skole do centra na kafu.
Ni na to nisam pristala.
Vidjela sam da ga je moje odbijanje pocelo jako zivcirati.
GRUBI NAPASNIK
Jedne smo se subote slucajno sreli na tulumu kod Lamije.
Odmah se smjestio do mene i cijelu vecer potrosio na to da me obori s nogu.
Kako sam morala biti kod kuce do ponoci, predlozio mi je da me odveze motorom.
Pristala sam, na svoju veliku zalost.
Cim smo stigli do moje zgrade i sisla s motora, navalio je na mene, zeleci me poljubiti.
Kako je bio nasilan, grubo sam ga gurnula i opalila mu samarcinu.
Nije se ni snasao, a ja sam vec bila u haustoru.
Sutradan u skoli, kada sam dosla u razred, sokirala sam se vidjevsi da je netko na ploci velikim slovima napisao " Tanja je mala, uobrazena droljica".
Nakon sto sam obrisala plocu, sjela sam na svoje mjesto s mislju da se netko sigurno htjeo samo nasaliti.
No cim sam pod odmorom izasla iz razreda, primjetila sam da me neki decki odmjeravaju i cerekaju se.
Sve mi je postalo jasno kad mi je Tina, sva izvan sebe, posle skole rekla da je Ivan na svom fejs-statusu napisao: " Skinuo sam jumf maloj droljici Tanji, kako je samo bila dobra..." Rekla mi je takodjer da je s deckima na fejsu podijelio jos neke socne detalje.
Osjecala sam se kao da mi je vratio jucerasnji samar.
Samo mene je boljelo jace.
NOĆNA MORA
Tako je pocelo.
Ni kriva ni duzna, jos uvijek nevina, proglasena sam za "laku curu".
Ni sama ne znam kako, po skoli su se poceli siriti tracevi o meni, jos se nekoliko decki iz drustva "pohvalilo" da su sa mnom imali lud i nezaboravan provod.
Bila sam bespomocna.
Iako su moji najblizi frendovi i frendice znali da je to laz, nista nije pomoglo.
Svaki put kada bih prolazila skolskim hodnikom, decki su mi dobacivali recenice: " ej, Tanja, a kad sam ja na redu?", "Tanja, ti si broj jedan u skoli"
Mislila sam da sam u nocnoj mori kojoj nema kraja.
Vec sam se pomirila s tim da cu srednju skolu zavrsiti na glasu kao "laka cura" i tjesila sam se da oni ljudi do kojih mi je stalo znaju istinu.
ZAJEDNO SMO JAČI
No jednog mi je dana Tina rekla da nisam jedina o kojoj su Ivan i decki prosirili glasine,.
Bilo ih je nekoliko prije mene, i o jednoj je Magdaleni jucer pricao da se s njom "hvatao" u parku iza skole.
Nevjerovatno kako sam prije lako znala povjerovati u takve price o curama koje su navodno bile sa Ivanom, a sad sam bila sigurna da o njima prica gnjusobe kako bi ih uvrijedio i pokazao se kao frajer.
Iznenada sam odlucila da se ne zelim pomiriti sa situacijom, s tim da neki ikompeksirani tip prica okolo lazi o meni i ostalim curama.
Znala sam da ga, ako udruzimo snage, mozemo pobjediti.
Raspitala sam se po skoli koje je cure prozvao droljama unatrag godinu dana.
Stupila sam sa svakom u kontakt i saslusala njihovu verziju price.
Bilo nas je desetak o kojima je pricao svakakve gnjusobe, te smo sve zajedno odlucile otici kod skolske psihologinje i ispricati joj sve price.
Psihologinja nas je saslusala i povjerovala svaku rijec koju smo izgovorile.
Odmah je posjetila ravnatelja te mu objasnila problem.
Ubrzo je Ivan pozvan na razgovor kod psihologinje a potom i kod ravnatelja.
Ne znam, kako su to uspjeli, ali Ivan je dobio ukor za lose ponasanje te se morao javno, pred svakim razredom, i to poimence ispricati svakoj curi o kojoj je lagao.
Nedugo potom zivot se vratio u normalu i meni, a i ostalim curama.
Jedino smo zajednickim snagama mogli pobjediti svoga zlostavljaca.
Želim svoju ružno iskustvo podijeliti sa svim tinejdzerima i ohrabriti ih da ne dopuste nikome da gazi njihovu osobnost niti ih vrijeđa.
Naime, dogodilo se to prosle godine, išla sam tada u 3.srednje.
Moja je škola bila jedna od boljih u gradu, a pohađala su je djeca imućnih roditelja.
Dakako, i ja sam bila jedna od dobrostojecih cura u skoli, odjevala sam se po posljednjoj modi.
Gdje god bih se pojavila, svi bi me odmah primjetili sto, naravno, nije bilo teško jer sam bila nadprosjecne visine i dobre građe tijela.
Cure su mi zavidjele na izgledu.
Otkad sam krenula u srednju skolu, postala sam meta mnogih skolskih zavodnika.
No ja sam odolijevala svim njihovim napadima.
Bahato su mi prilazili i ocekivali da cu pasti na koljena, sto nije dolazilo u obzir.
Na mene se tako namjerio i najpopularniji decko u skoli Ivan.
Moram priznati, bio je zgodan, trenirao je hokej, bio je na pragu da uđe u prvu momcad, i nije bilo napuhanijeg tipa od njega.
Bio je stariji godinu dana, a ponasao se kao da je car u nasoj skoli.
Oko sebe je imao nekoliko "podanika" koji su ga slijepo slusali.
Cijelo to drustvo mijenjalo je cure kao carape, a one su doslovce trcale za njima.
Bilo mi je mucno gledati te "fufice" koje bi dolazile u skolu, ne zato da bi nesto naucile i druzile se s frendicama, nego zato da bi postale njihove cure za zabavu.
I Ivan je bas mene uzeo na zub.
Mozda zato sto sam bila od rijetkih cura koje su bile imune na njega i njegovu ekipu.
Prvo mi je poslao zahtjev za prijateljstvo na fejsu, koji sam ignorisala.
Odmah drugi dan prisao mi je na hodniku i pitao me zelim li s njim poslije skole do centra na kafu.
Ni na to nisam pristala.
Vidjela sam da ga je moje odbijanje pocelo jako zivcirati.
GRUBI NAPASNIK
Jedne smo se subote slucajno sreli na tulumu kod Lamije.
Odmah se smjestio do mene i cijelu vecer potrosio na to da me obori s nogu.
Kako sam morala biti kod kuce do ponoci, predlozio mi je da me odveze motorom.
Pristala sam, na svoju veliku zalost.
Cim smo stigli do moje zgrade i sisla s motora, navalio je na mene, zeleci me poljubiti.
Kako je bio nasilan, grubo sam ga gurnula i opalila mu samarcinu.
Nije se ni snasao, a ja sam vec bila u haustoru.
Sutradan u skoli, kada sam dosla u razred, sokirala sam se vidjevsi da je netko na ploci velikim slovima napisao " Tanja je mala, uobrazena droljica".
Nakon sto sam obrisala plocu, sjela sam na svoje mjesto s mislju da se netko sigurno htjeo samo nasaliti.
No cim sam pod odmorom izasla iz razreda, primjetila sam da me neki decki odmjeravaju i cerekaju se.
Sve mi je postalo jasno kad mi je Tina, sva izvan sebe, posle skole rekla da je Ivan na svom fejs-statusu napisao: " Skinuo sam jumf maloj droljici Tanji, kako je samo bila dobra..." Rekla mi je takodjer da je s deckima na fejsu podijelio jos neke socne detalje.
Osjecala sam se kao da mi je vratio jucerasnji samar.
Samo mene je boljelo jace.
NOĆNA MORA
Tako je pocelo.
Ni kriva ni duzna, jos uvijek nevina, proglasena sam za "laku curu".
Ni sama ne znam kako, po skoli su se poceli siriti tracevi o meni, jos se nekoliko decki iz drustva "pohvalilo" da su sa mnom imali lud i nezaboravan provod.
Bila sam bespomocna.
Iako su moji najblizi frendovi i frendice znali da je to laz, nista nije pomoglo.
Svaki put kada bih prolazila skolskim hodnikom, decki su mi dobacivali recenice: " ej, Tanja, a kad sam ja na redu?", "Tanja, ti si broj jedan u skoli"
Mislila sam da sam u nocnoj mori kojoj nema kraja.
Vec sam se pomirila s tim da cu srednju skolu zavrsiti na glasu kao "laka cura" i tjesila sam se da oni ljudi do kojih mi je stalo znaju istinu.
ZAJEDNO SMO JAČI
No jednog mi je dana Tina rekla da nisam jedina o kojoj su Ivan i decki prosirili glasine,.
Bilo ih je nekoliko prije mene, i o jednoj je Magdaleni jucer pricao da se s njom "hvatao" u parku iza skole.
Nevjerovatno kako sam prije lako znala povjerovati u takve price o curama koje su navodno bile sa Ivanom, a sad sam bila sigurna da o njima prica gnjusobe kako bi ih uvrijedio i pokazao se kao frajer.
Iznenada sam odlucila da se ne zelim pomiriti sa situacijom, s tim da neki ikompeksirani tip prica okolo lazi o meni i ostalim curama.
Znala sam da ga, ako udruzimo snage, mozemo pobjediti.
Raspitala sam se po skoli koje je cure prozvao droljama unatrag godinu dana.
Stupila sam sa svakom u kontakt i saslusala njihovu verziju price.
Bilo nas je desetak o kojima je pricao svakakve gnjusobe, te smo sve zajedno odlucile otici kod skolske psihologinje i ispricati joj sve price.
Psihologinja nas je saslusala i povjerovala svaku rijec koju smo izgovorile.
Odmah je posjetila ravnatelja te mu objasnila problem.
Ubrzo je Ivan pozvan na razgovor kod psihologinje a potom i kod ravnatelja.
Ne znam, kako su to uspjeli, ali Ivan je dobio ukor za lose ponasanje te se morao javno, pred svakim razredom, i to poimence ispricati svakoj curi o kojoj je lagao.
Nedugo potom zivot se vratio u normalu i meni, a i ostalim curama.
Jedino smo zajednickim snagama mogli pobjediti svoga zlostavljaca.
Nema komentara:
Objavi komentar