1.
Eh prijatelju žene su ti čudna stvorenja. Te vole, te ne vole, te praštaju,
te zaboravljaju, mnogo su drugačije od muškaraca.
One kad te vole, neće te prevariti. Kad te
ne vole neće ti se javiti. Kad oproste, neće zaboraviti, a kad zaborave onda za
njih ne postojiš, vjeruj mi. Jednostavno imaju svoje ja .Tvrdoglave,
zanimljive, naočigled posebne, eto tu su žene.
2.
Naravno da bih volio da smo bliže jedno drugome, ali ne smetaju mi
kilometri koji su između nas jer, koliko god da je daleko, ja i dalje osjećam
miris njenog parfema koji je ostao u mojim nosnicama od zadnjeg našeg susreta.
Koliko god ljubomornih očiju da je između nas, jedine koje ja vidim svaki put
kad zažmurim su njene. I možda ću ove zime opet sam samcat hodati ulicama, ali
meni neće biti hladno jer tu u mojoj ruci još je njena topla ruka koja me čvrsto
držala one večeri kada sam napuštao njen grad. I zato ti možeš pričati što
hoćeš, ali meni uopšte ne smeta daljina. Iskušenja, znatiželja? Ma budalaštine.
Čovjek mora imati povjerenja u nekoga. Pa kome drugome da ja vjerujem ako ne
njoj?”
Nema komentara:
Objavi komentar