*PRIČA*
*STRAŠNA VEČER*
Joj kako mi se nije dalo ici na glupi bal, ali morala sam.
"Valjda ce biti zgodnih komada," ohrabljivala sam samu sebe.
Cijelo sam posljepodne pokusala shvatiti sto cu odjenuti.
Dok sam se tako pokusavala oraspoloziti, pogled mi je pao na stolicu, na pozivnicu koju sam dobila za vecerasnji bal.
Na pozivnici je bila slika stare kuce. O njoj su kruzile svakakve glasine, ali nisam se htjela zamarati time..
Doslo je vecer i polako se spustao mrak.
Izasla sam iz kuce i krenula prema ulici gdje je stara kuca.
Dosla sam ispred te stare kuce i trnci su mi prosli tijelom.
Usla sam unutra, bilo je jako puno ljudi, ali sam primjetila da nikoga ne poznajem...
No brzo sam se udomacila i krenula prema sanku s picima...
U tom mi je trenutku prisao jedan decko.
Primjetila sam da je bio stariji od mene.
Pitao me: "Hoces li izaci sa mnom malo na zrak? tu je jako vruce.."
Nisam bila sigurna je li to pametna ideja, ali ucinio mi se simpatican pa sam pristala: "U redu, ali na kratko".
Imao je blijedo lice i istaknute podocnjake.
Bio je zgodan, ali i pomalo sablastan.
Kad sam ga pitala kako se zove, odgovorio mi je da mu je ime Mateo.
Imao je neobican oziljak na licu, nalik nekom cudom obliku mača.
Cijelu smo vecer pricali i zabavljali se.
Kada sam ga u jednom trenutku slucajno dotaknula, osjetila sam da je tijelo hladno.
Okrenula sam se oko sebe, da vidim je li jos netko osim nas vani, ali cinilo se da smo sami.
I bas kad sam se opet okrenula prema njemu da mu kazem kako bismo se trebali vratiti, nestao je!
Prestrasena sam utrcala natrag u kucu i pokusavala ga pronaci.
No neuspjesno.
Koga god sam pitala za njega, svi su mi tvrdili da na tulumu nije bio nitko po imenu Mateo...
Sve mi je to bilo neobicno.
No nije mi preostalo nista drugo pa sam otisla kuci.
Naravno, odmah sam sjela za komp i uguglala ime njegovo... Imala sam sta procitati: "2001.godine pod neobjasnjenim okolnostima umro je, mladi vlasnik stare kuce :/ . Njegovo je tijelo pronadjeno pred kucnim pragom..."
Nema komentara:
Objavi komentar