"Cudno je to kako godine odlaze u
nepovrat.... Cudno je to kako ne mogu zamisliti sebe pored tebe a do jucer sam
mastala o nama.... Jos jucer sam drhtala kad prodjes pored mene... A sad?? Sad
se pitam ko si mi bio ti. One lijepe uspomene blijede. Jedva da se vise i
sjetim tvog lika kada smo se prvi put sreli, a toliko smo vremena provodili
zajedno. Sjecam se da sam mastala o tome da zaspim i budim se u tvom
narucju.....Jos jucer sam trazila nacin da ponovo budemo zajedno, a da nikog
ne povrijedimo. ....Djelujes mi poznato a ustvari te ne znam........Citam
rijeci pisane prije nego sto smo postali stranci, pisane prije one hladne
januarske noci kad smo jedno drugo povrijedili kao da smo vjecni neprijatelji,
one noci kad smo zaboravili da se volimo, i ne mogu niceg da se sjetim, ma
nijedne slike s tobom....Jednostavno sve se izbrisalo.Cudno, zar ne? Sad se
sjecam samo tvog hladnog pogleda one noci kad sam ti rekla zbogom iako si ti
bio kriv za sve. I opet osjecam prazninu...... Nema te... Nema nas..... Djeluje
mi nestvarno i to da smo mi nekad postojali.... Djeluje mi nestvarno i to da
smo se voljeli.... Neki bi rekli jednostavno ljubav je prestala, a ja nisam
sigurna ni da li je bilo ljubavi....ili smo bili mladi i ludi vodjeni strascu i
zeljom..... Ili je ovo sve samo konfuzija?
Nema komentara:
Objavi komentar