*LJUBAVNA PRIČA*
Savrsena ljubavna prica je uvijek ona koja je puna slatkih poljubaca, romanticnih pogleda i drzanja za ruku, ali nazalost bila sam jedna od onih koja je otkrila tamnu stranu ljubavi.
Da, nazalost i ona postoji.
Nikad me decki nisu previse zanimali.
Skola mi je bila daleko vaznija.
Moja BFF Marija bila je mnogo iskusnija od mene na tom polju.
Vec je imala decka i uvijek me zalila jer nikada nisam upoznala svojeg princa na bijelom konju.
Stalno mi je pokusavala nekog namjestiti i stalno bi mi govorila:
" Joj, pogledaj onog tipa, on je savrsen za tebe!" ili " Joj bili bi
ste tako slatki kad bi
ste bili zajedno !".
Stalno sam joj objasnjavala kako jos imam vremena i kako se uopste ne opterecujem tim pitanjima.
Bit ce vremena i za to, uvijek sam govorila.
Kad sam se jedan dan vratila iz skole, odlucila sam cijelo popodne provesti na fejsu jer za iduci dan nisam imala najavljen nikakav test, a cak niti neku zadacu.
Marija je, naravno, vec bila gore i kao obicno pocele smo klasicno dopisivanje: malo o skoli... a nakon nekog vremena Marija je, naravno opet pocela razgovor o deckima.
"Cuj, jedan decko iz naseg drustva jako se zanima za tebe, ali ti se srami prici, pa je zamolio mene da ti prenesem poruku".
Odmah mi se pocelo vrtjeti po glavi: " Koji bi to decko mogao biti??" i moram priznati da mi je srce odmah malo brze zakucalo.
Bila sam malo uzbudjena.
Mariji sam odgovorila: " pa dobro, nek mi se javi da vidim ko je on!"
Mislim da nije prosla niti minuta i vec mi se pojavila oznaka kako dobila poruku u Inboxu.
Bio je to Filip iz drugog razreda.
On mi se oduvijek cinuo skroz OK decko i, kad sam bolje razmislila, zakljucila sam kako bih mu trebala dati sansu i malo ga bolje upoznati.
Nikad se ne zna, mozda mi se ozbiljno svidi.
I tako je pocelo dopisivanje...
Napisao mi je kako misli da sam jako lijepa, pametna i da zeli biti samnom.
Odogovrila sam mu da je jako drag decko i da mi se svidja, ali da jos uvijek nisam spremna za ozbiljnu vezu.
Trenutacno mi je ipak bila skola na prvom mjestu.
Odjedom je promijenio plocu i pokazao svoju potpuno drugu stranu.
Pocele su frcati razne uvrede: " nisam znao da si tako jadna i zaostala! Pozalit ces sto si mene odbila!"
Oblio me znoj i osjetila sam cudni strah.
Odmah sam ga blokirala i izbrisala s liste prijatelja.
Marija nije mogla vjerovati kad sam joj ispricala sto mi je sve napisao.
Iako je to za mene bila zavrsena prica, za Filipa to jos nije bio kraj.
Sljedeci dan u skoli za mene je poceo pravi pakao.
Ljudi iz njegovog razreda poceli su mi dobacivati svakakve ruzne rijeci.
Smislili su i razlicite nadimke, zvali su me: Ej djevice" ili jos gore " totalno zaostala".
Grozno sam se osjecala i nisam znala sta napraviti.
Nakon skole na dvoristu mi je pricao Filip i objasnio kako ce sve to prestati, ali da moram biti njegova cura.
Iako sam bila totalno jadna i sokiranna, ipak sam nekako smogla snage da se izderem na njega: " zar si toliko glup da nekon svega mislis da bih bila s nekim kao sto si ti?!
Toliko jadna stvarno nisam!".
Okrenuo se i samo odsetao.
Marija se nekako brzo nasla pokraj mene i derala se zajedno sa mnom za njim.
Bas kad sam pomislila kako sam se rijesila njega i njegoih traceva, na mobitel mi je stigla poruka: " glupaco jedna pokvarena, osramotila si me pred svim mojim prijateljima i jako, ali jako ces pozaliti!!"
Nakon toga sam se vec pocela ozbiljno bojati.
Sljedei smo dan Marija i ja odlucil konacno nesto poduzeti.
Za vrijeme odmora pozvate smo nekoliko cura iz Filipova razreda i prepricale im sve sto se dogoodilo.
Rekle su mi da se nisam smjela upustati u bilo kakva dopisivanja s njim jer nisam prva cura prema kojoj se tako ponasa.
Kad sam vidjela kako su svi na mojoj strani i kako me podrzavaju, malo sam se smirila.
Jedva sam cekala da taj dan zavrsim i da zvoni za kraj zadnjeg casa te da se konacno suocim s njim.
U skolskom dvoristu Filip me vec cekao crven u licu od bijesa.
Krenuo je prema meni i vec je htjeo dreknuti kad se odjednom zacuo glas iz daljine: " ajmo, setaj! samo se slabici ponasaju tako prema curama!"
Bili su to moji spasitelji.
Decki iz mojeg razreda.
Pravi prijatelji s kojima je u drustvu bila i Marija, spremna da izravna racune sa Filipom.
On se toliko prestrasio da je isti tren dao petama vjetra i pobjegao kao prava kukavica.
Od tog dana me vise ne gnjavi niti mi salje ruzne poruke.
Na kraju mi se cak i njegov cijeli razred ispricao zbog imena kojima su me nazivali.
A nakon nekoliko tjedana cak mi je i Filip potpuno posramljen prisao i iskreno se ispricao.
Naravno, oprostila sam svima!
Iako je cijela situacija malo poljuljala moje samopouzdanje, odlucila sam da cu u buduce biti oprezna i da se vise nikada necu upustati u virtualne, ljubavne razgovore.
Jos uvijek cekam svojeg gospodina i sigurna sam da ce to biti jedna savrsena ljubavna prica!
Nema komentara:
Objavi komentar