ponedjeljak, 8. lipnja 2015.

Vidjeli se nismo vise.



Dolazi poruka sa nepoznatok broja, "cekam te na starom mjestu jedina moja."
S srecom na licu otrcala sam tamo na to nase mjesto staro, kad tamo na starom mjestu nikoga nema, pomislila sam u sebi to je bila prevara neka.
Tuga na mom licu pada, pokoja se suza sprema da padne.
Podigoh glavu pomisli u sebi ON nije dosao meni vec je otisao u narucje drugoj zeni.
Podjoh da krenem...kad odjedom neka crna kola stadose ispred mene..
Iz tih kola gle cuda izlazi moja jedina ljubav.
Htjedoh da ti pritcim, da te zagrlim, poljubim da ti kazem koliko te volim.
Ali srce mi nije dalo kao da mi rece cekaj jos malo samo malo.
Prisao si mi pruzio ruku ko nekom svom starom drugu.
Pocela sam ti pricati kako je meni i sta cujem da se prica o tebi.
Sve si to ti porekao zato sam ti zahvalna jer mi je kamen sa srca pao i sto nisi pogazio ono sto si obecao.
Pricao si i ti o sebi o svojoj sreci sto sa njom dijelis.
Rekao si da si joj prsten kupio posle tih rijeci mene si zagrlio i poljubio.
Htjedoh da te odbijem ali nisam mogla jer sam i ja htjela tebe da ljubim zeljo moja.
Posle poljubaca obecao si mi svoj prsten donijeti kad budemo se opet mogli vidjeti..
Vidjeli se nismo vise.
Moja dusa za tebe nikada nece prestati da dise.
Ove ruke ce samo za tebe stihove pisati
Moja ljubav ce samo tebi pripasti.
Zato ti ovdje obecavam da cu te vjecno voljeti i da te nikada u zivotu necu i ne mogu preboljeti :(


Nema komentara:

Objavi komentar