Podigni glavu čupavice, to je samo još jedan pad. Probudi u sebi ono
nasmijano dijete spremno na nestašluke - zašto ga ućutkuješ?
Gdje si zaboravila osmeh - zar iko može da ti ga ukrade? Dozvoli suncu da
uđe u tvoja jutra, ne traži istinu lutajući poljima nesanice.
Odbaci teret krivice
- zar ne vidiš da su ti ruke umorne?
Dokle ćeš kidati latice cvijeta svoje duše da bi drugima od njih postelju
pravila? "Hvala" je nekima riječ nepoznata ..
Jednom za promenu,
sebi oprosti …
Nema komentara:
Objavi komentar