Vrijeme liječi sve rane, je laž.

Za kime čezne, sjeti li je se ponekad? Počne li se nekad smijati iz čista mira, kad se sjeti neke gluposti koju su skupa napravili? Stegne li ga srce kad vidi neku koja sliči na nju? Pamti li mjesta gdje su skupa odlazili? Poželi li ponekad poslije svega nazvati je i reći da mu nedostaje, da je treba više od ičega? Da prizna da su bili budale i da ništa nije vrijedno onoga što su imali. Da joj kaže da, otkad je otišla, odnijela je sa sobom pola njegovog svijeta? Kako mu prokleto nedostaje i koliko je voli?
I ona je njemu mnogo toga htjela reći, ali ponos nije dao. Htjela mu je reći da ga voli, kao nikad nikoga. Da joj je žao i da je odabrao najgori način da joj dokaže da je u krivu.. Ostavio je i otišao nije se osvrtao. A tako ga je trebala, očajnički... I da, ono 'Vrijeme liječi sve rane.' je laž, i njoj nije pomoglo... I dalje joj je bio prva misao kad se probudi i zadnja prije nego zaspi... Njezin svijet je prazan bez njega. Treba ga, ona ne zna bez njega..