-NIKAD ZABORAVLJENO-
Oduvijek sam voljela slusati strasne price i legende.
One su mi uvijek bile posebno zanimljive.
Neki je caroban osjecaj uzivjeti se u dogadjaje koji nemaju veze s tobom...
Ali kad je rijec o tebi, to je nesto sasvim drugo.
Imala sam 6 godina, i u to sam vrijeme jos uvijek spavala sa mamom i tatom jer me je bilo strah spavati sama u krevetu.
Inace nisam imala problem sa snom ako bih spavala u blizini svojih roditelja, ali te noci jednostavno nisam mogla zaspati.
Imala sam osjecaj da je osim mame, tate i mene jos netko bio u sobi.
Zapravo, bila sam sigurna.
Pokusala sam igorisati taj osjecaj, ali me nesto ipak tjeralo da se dignem iz kreveta.
Ustala sam i ispred sebe ugledala nekog covjeka.
Zurio je u mene.
Bio je celav i nosio je naocale.
Nekoliko sekundi sam ga posmatrala, osjecajuci kako mi se noge tresu...
Suze su mi pocele navirati na oci.
Gledala sam ga i gledala.
Nakon nekoliko sekundi primjetila sam da mogu jasno vidjeti kroz njega- bio je to duh.
Brzinom svjetlosti uletjela sam u krevet, pokrila se preko glave i priljubila uz mamu.
Ostala sam tako sklupcana uz nju nekoliko minuta, a onda sam napokon nekako skupila hrabrosti i ponovo provirila glavu.
Vise ga nije bilo.
To je bio prvi i posljednji put da mi se to dogodi.
Ali mi se urezalo duboko u pamcenje i sigurna sam da to nikada necu zaboraviti.
Sada imam cetrnaest godina i nedavno mi je prijateljica ispricala pricu koju je cula od stare zene iz moje ulice.
Navodno je, prije nego sto se izgradila moja kuca, na tom mjestu bilo drvo.
Mislim da je bila rijecc o jabuci i oko nje su se ukazivali ljudi.
Ne znam koliko ima istine u toj prici, ali sam sigurna da moj duh nije bio izmisljen.
Nema komentara:
Objavi komentar