Ti si zaista moja ljubav za sva vremena!

Kao da sam pozvana da učinim nešto veliko i trajno. 

Kao da sam s tvojom ljubavlju spremna da savladam sebe samu, svoju nemoć, svoj strah i svoju nepokretnost. 

Da ti kažem da sjenke koje me progone ove večeri imaju tvoje lice, i one koje su žive, i one koje su mrtve, i one koje su mi nanosile bol, i one koje su mi donosile radost. 

Sjenke nekih mojih života prepoznajem, a željna sam ih kao što sam željna tvoje ljubavi, dodira, postojanja. 

Volim te, znači tražiti smisao, biti spreman i otvoren. 

Volim te, znači živjeti istinu i drhtati pri pomisli na tebe. Zahvaljujem ti se na svemu ma koliko to trajalo. 

Ljubavi, siromašni su oni koji nikada nisu voljeli! Ja ne želim da te učim već da te volim, to je viši stepen saznanja. Ako veruješ u sebe, za posledicu ćeš imati nesalomivu savitljivost koja odolijeva svakoj oluji. 

Tako će ljubav i život biti jedno. Volim te, zaista te volim. 

Znam da mi ne vjeruješ i misliš kako ću te i ja jednog dana iznevjeriti. Zapamti, moja ljubav izdržaće prevare, Izdržaće vjeruj, izdržaće. Tjera me silna potreba za tobom. 

Tada i moj život dobija smisao. Moja sudbina dobija nove oblike osmišljene tobom. Zbog tvoje ljubavi ti oblici imaće neprocjenjivu vrednost. Zar mogu očekivati više? Trenutno jedino moja ljubav ima svrhu, jedino ona daje vrednost ovom pisanju, jedino to duboko osjećanje pripadnosti tebi donosi smisao koji iako polako izlazi iz mene, ostavlja me iscjeđenu i nemoćnu ma koliko željela da te ljubim, da ponovo vodimo ljubav na vrelom pjesku... 

Željo, postojiš uzalud! Zašto pobogu, mogli smo na taj tajni put krenuti zajedno. Šteta, jer moja ljubav za tebe nije ništa. Ne znam više šta govorim, pokušavam da ti objasnim, opišem stanje u kome se nalazim. 

Kako da ti opišem to stanje, taj mamurluk duše, taj instinkt i strepnju, to lutanje, to ponižavanje. Kako te ponekad mrzim, ne mogu da te se oslobodim,, da se odvojim, da poželim drugog čovjeka, a opet samo tvoje lice za mene ima smisla. Ponekad sanjam, kroz snove preživljavam one dane dok si me valjda voljeo. Nije teško biti rob onome koga voliš. Neću da te pitam zašto je to tako očigledno. Da bi samo uvećalo moj bol ponekad mislim kako je sve to jedan trenutak u vremenu, trenutak između dva udarca. Kao neki tren u kojem svijest pritiska moje biće i cjedi ga izvlačeći esenciju koja se zove ljubav. Ponekad postajem dosadna i sebi. Ljubav pa ljubav. 

Ponekad se pitam odakle dolazi ljubav, Odakle snaga i ta nemoć istovremeno? Otkuda oblaci tvog lica sto me progone iz časa u čas. 

Zašto si ti postojan u meni, zašto ne mogu da te odvojim od suštine mog života? Kako, zašto, nije dovoljno reći samo volim te. 

Plašim te se, želim te i bojim se tebe, mrzim te i ubijam te svakodnevno, jer ti si moj strah i moja groznica i moje nemanje, moja ograničenost, i moja tupost i sve moje gluposti. i sva moja djela, i ti si istina, i ona duhovna osama iz koje prolaze riječi čudesne kao putovanja. Kada kažem volim te pomislim na ono što čini ta riječ, na sve ono što si živjeo, što ziviš i što ćeč živjeti. 

Koliko samo može da nedostaje zadovoljstvo milovanja, njeznosti.. 

Volim te u vremenu mnogobrojnih života znači pobjediti smrt,,znači nadu i smisao života, puteve ka tebi..Možda je sadašnja ljubav u ovom životu način da se naučim patnji..Ovaj svijet ponekad je surov, ponekad nisam u stanju da razumjem, ponekad ga prihvatam, ne volim ništa što znam. Predosjećam da ćeš otići, da će te tokovi života odvući od mene. Šta nam vrjedi traganje za sobom ako se izgubimo pre nego što smo sebe pronašli Na putevima života ne postoje prečice. To je jasna svjetlost saznanja. Mogu. Odlazim od tebe. Spašavam te mog prisustva, moje komplikovanosti, mojih nesanica i prevelike ljubavi koja ti je prešla u dosadu..Ona je uvek nešto drugo od onog što trenutno mislimo da jeste. Od moje ljubavi mogu uvjek očekivati više. Zašto želimo da je se oslobodimo? Zašto obuzima tuga i radost, dva različita osjećanja istovremeno? Znam, odlazim od tebe ali ne od ljubavi moje. Razumješ njenu dubinu i moj bol. 

Ovaj odlazak nije smrtna presuda za našu ljubav. Ponekad želim da ti predložim da kreneš sa mnom da djelimo život koji je ostao. Ali osećam da bih pogrješila i uplašila te. Ja ne sumnjam u tvoju iskrenost, u sve što si mi podario za ovo vreme ljubavi. Sad znam odakle izvire ta ljubav i sa tom spoznajom mogu da odem na put znajući da ćeš zauvek biti uz mene, u ledenom trajanju bez bola, patnje. jednom trajanju koje ne iskupljuje blažene ali i ne kažnjava grešne. To je sve za sada, za jedan život, za djelić drvenog vremena u kojem se obnavljaju sve moje radosti i sve moje tuge, Ti si zaista moja ljubav za sva vremena! 

Ovaj put ga nije zagrlila

Jedan dečko od 18 godina otišao je u inonstranstvo, kada se vratio, čekala ga je njegova majka sa suzama od radosti na aerodromu. Ona ga je toliko jako zagrlila koliko je mogla, jer ga je puno poželjela. U tome joj reče sin: "Majko ,ja znam, da me puno voliš, ali ti mene osramotiš kad me tako pred svima grliš, kao da sam još malo dijete!" To je majku puno uvrijedilo, jer je mislila da se njen sin

ne raduje da je vidi. 6 godina kasnije opet ide sin u inonstranstvo, sada ima 24 godine, ali majka je ipak pošla na aerodromu da ga isprati. Ali ovaj put ga nije zagrlila, nego mu je okrenula leđa i rekla mu uplakana: "Pazi na sebe, sine moj." Kad se opet vratio, majka nije bila na aerodromu. Kad je stigao kući, vidio je jedno pismo s buketom cvijeća od njegove majke. Od silne radoznalosti otvorio je pismo i pročitao ga skroz, kada je završio, zaplakao je jako, jer je momentalno to bio njegov najgori trenutak životu. U pismu piše: Sine moj, kada sam te prije 6 godina zagrlila, plakala sam od radosti, ali kada ove redove čitaš, ja sam već u grobu, u jednom sanduku, pošto sam radi raka umrla. Plakala sam kada sam ti okrenula leđa na tvom drugom odlasku, jer nisam htjela da te osramotim, ali sam ipak znala, da je to bio, zadnji put kad sam te vidjela. Ja te puno volim i uvijek ću biti tu u tvojoj blizini. S ljubavlju tvoja mama. Svi koji svoju majku vole neka kopiraju ovo u svoj status. Ja nemam razlog da se sramim radi svoje majke, jer je ona ta koja mi je život poklonila.

Ona nije savrsena – ali nisi ni ti.

Mozda joj neces biti prvi muskarac, ni posljednji ili jedini.

Voljela je prije tebe i mozda ce voljeti poslije. 

Ali ako te sada voli, zar je bilo sta drugo bitno? 

Ona nije savrsena – ali nisi ni ti. I vas dvoje mozda nikad 

necete biti savrseni zajedno, ali ako te ona moze nasmijati,

natjerati te da se dvaput zamislis, priznati da je ljudsko bice

i da grijesi, drzi se nje i daj joj najvise sto mozes.

Mozda nece misliti o tebi svakog sekunda tokom dana, ali ce ti dati

dio sebe za koje zna da ga mozes slomiti – njeno srce.

Zato nemoj da je povrijedis,nemoj da je mijenjas,nemoj je analizirati

i ne ocekuj vise nego sto ona moze dati.

Smiji se kad te cini srecnim, daj joj do znanja kad te izludjuje i 

neka ti nedostaje kad nije u blizini.

Zločin bi bio isti.

Zabrinuta zena je otisla kod ginekologa i pitala ga:

- “Doktore, imam ozbiljan problem, i ocajno mi treba tvoja pomoc!

Imam bebu koja nije jos napunila godinu dana,a ja sam opet trudna! 

Ne zelim da imam djecu tako blizu jedno drugoga!“

Doktor je rekao:

- “Dobro i sta zelis od mene sada?“

-„Zelim da izvrsite abortus, da okoncam ovu trudnocu,i racunam na vas

da cete mi pomoci!“

Doktor se zamislio, i nakon poduzeg cutanja je rekao zeni:

- „Ja imam za vas jedno bolje rjesenje za tvoj problem.Manje je opasno za tebe.“

Ona se nasmjesila misleci da ce doktor izvrsiti abortus.

On je nastavio:

- “Vidis,kako bih ti olaksali pa da nemas dvije male bebe u isto vrijeme

o kojima ces voditi brigu,hajde da ubijemo ovu bebu koju drzis u rukama!

Na ovaj nacin,cak sebi mozes priustiti malo odmora dok se ova druga

beba rodi.Ako si vec naumila da ubijes jedno dijete,nije ni bitno koje.

Ali na ovaj nacin,nece biti nikakvog rizika za tebe i tvoje zdravlje.“

Zena je pocela da vristi: - „Ne doktore!!! To je strasno!!! 

Pa to je zlocin da ubijem dijete!!!“

- „Slazem se s tobom,“ rekao je doktor, „ali maloprije mi se cinilo 

da je to bila najbolja solucija za tebe.“

Doktor se osmjehnuo jer je shvatio da je ona shvatila poentu.

On je uspio da uvjeri ovu majku da nema razlike izmedju ubistva

već rodjene bebe i one koja je jos uvijek u trbuhu.

Zločin bi bio isti .

Djelujes mi poznato a ustvari te ne znam

"Cudno je to kako godine odlaze u nepovrat.... Cudno je to kako ne mogu zamisliti sebe pored tebe a do jucer sam mastala o nama.... Jos jucer sam drhtala kad prodjes pored mene... A sad?? Sad se pitam ko si mi bio ti. One lijepe uspomene blijede. Jedva da se vise i sjetim tvog lika kada smo se prvi put sreli, a toliko smo vremena provodili zajedno. Sjecam se da sam mastala o tome da zaspim i budim se u tvom narucju.....Jos jucer sam trazila nacin da ponovo budemo zajedno, a da nikog ne povrijedimo. ....Djelujes mi poznato a ustvari te ne znam........Citam rijeci pisane prije nego sto smo postali stranci, pisane prije one hladne januarske noci kad smo jedno drugo povrijedili kao da smo vjecni neprijatelji, one noci kad smo zaboravili da se volimo, i ne mogu niceg da se sjetim, ma nijedne slike s tobom....Jednostavno sve se izbrisalo.Cudno, zar ne? Sad se sjecam samo tvog hladnog pogleda one noci kad sam ti rekla zbogom iako si ti bio kriv za sve. I opet osjecam prazninu...... Nema te... Nema nas..... Djeluje mi nestvarno i to da smo mi nekad postojali.... Djeluje mi nestvarno i to da smo se voljeli.... Neki bi rekli jednostavno ljubav je prestala, a ja nisam sigurna ni da li je bilo ljubavi....ili smo bili mladi i ludi vodjeni strascu i zeljom..... Ili je ovo sve samo konfuzija?

Tisina i tama nije za mene,nije za nas!

Ako vi znate izrecite tu rijec,ja vas necu cutu,ali i vi mozete samo nagadjati,kako se osjecate kada
vas netko ostavi bez razloga.
-Osjetim samo jednu vrelu suzu koja klizi niz moj obraz,a ona je potjerala drugu,a sve sljedece kada
je odjednom naletio tvoj miris,miris beskrajnog raja,u kojoj sam sitnici uzivala kada si pored mene.
-Pogledah u ovo beskrajno nebo,sada je beskrajno,tamno.Prije je bio velicine tvoga lika,samo sam 
tebe vidjela u tom beskrajnom odrazu.A sada ni traga samo neka tama.
-Cini mi se sada da je to bio samo san,jer sam sada poput kakvog slijepca,samo pusta tama.
-Cujem,cujem nesto,mah to je samo otkucaj srca koji preskace,doziva,jeca za tvojim.Ali i ono kao da
ce uskoro da utihne,jer ni ono vise nema "note"koje su ga nekada vodile ka otkucaju srece i zivota.
Bila mi je omiljena melodija,koju sam voljela u tisini da slusam,kada sam prislonjena uz tebe.
Uvijek su znali,koju da sviraju,kako da nas usrecuju,sto otkucavaju u istom pravcu.
-Ti si istrgao list nasih nota koji su pisali dugo i otkucavali.
-Da li mislis da ce moci naci novu notu svog zivota,da li ce se ikada vise slagati i otkucavcati isto?
-Ja nemam odgovor na ova pitanja,niti mi je puno bitno.
Samo se nadam da cu saznati jednog dana,zasto si nam to uradio,zasto prekidas note naseg zivota,
zasto si mi pokazao kako izgleda tama?
-Pomozi mi,bojim se!
-Tisina i tama nije za mene,nije za nas!

Svima cu reci.

Necu se svađati.

Pravit cu se glupa jos malo.

Jos samo malo trebam izdrzati i puknut cu na kraju.

Svima cu reci.

Priznat cu da znam da su me iskoristavali, da znam da su me lagali, da znam da sam im svima bila niko i nista u zivotu.

Hoce li im biti zao?

Ne znam...

Mozda hoce kad shvate da nisam toliko naivna i kad shvate da me nisu prevarili.

Al trpit cu jos malo.

Pravit cu se da ne znam kakvi su u dusi, pravit cu se da ih nisam davno prozrela u dubini duse i shvatila kakvi su.

Jos samo malo trebam izdrzati i priznat cu im sve.

Necu zaliti jer sam napokon svima rekla sta mislim.

I onda cu znati ko je zapravo uz mene bio uvijek i bodrio me kad mi je bilo najteze, a ko je cijelo vrijeme glumio prijatelja i iskoristavao me.

Ne plasi me cinjenica da cu izgubiti "prijatelje" nego da niko nece ostati uz mene.

Plasi me da cu shvatiti da sam svo ovo vrijeme bila sama.

Potpuno sama.

Bez pravog, iskrenog prijatelja.